Opet pocinje jos jedna prica

Htjela bih odmah posvetiti jednoj i jedinoj Emmi koja je zatvorila svoj hpff. Nina nadam se da ces ovo procitat(nagovorit cu te ja vec na msn!). Nina sretno! Ti si jedna i jedina i nitko te ne moze niti ce moci zamjeniti!!!

Išla sam hodnikom. Nisam baš bila dobre volje od onoga poslije Michaela! Na hodniku je bila neka tucnjava i otisla sam vidjeti. Mnoštvo djece bilo je stajalo u krug i navijali za dvojicu dječaka koji su se tukli. Odmah sam im prišla i razdvojila ih. Pritom sam iskoristila neku caroliju Hecules od koje dobiješ neke prišteve. Ali moj štapić kao da me nije slušao. Umjesto te čarolije štapić mi je izrekao Avadu. Svi su nepomično gledali u smjeru gdje je pokazivao moj štapić. Pogodila sam jednog od dječaka koji su se bili tukli. Nisam to napravila namjerno, nisam imala kontrole nad štapićem. Svi su me gledali zapanjeno i nisu skidali pogled s mene. Nisam to mogla podnijeti. Otišla sam do svoje sobe. Tamo sam ugledala Emmu.
"Mel što se dogodilo?"upitala me je.
"Ubila sam nekog dječaka!"rekla sam.
"Ajme Mel!"rekla je i zagrlila me.
Nisam znala što reći. Odjednom je netko pokucao na vrata.
"Tko je?"upitala sam u plaču.
"Brzojav!"reklo je nesto na vratima.
Otvorila sam vrata i vidjela pismo.
Otvorila sam ga i tamo je pisalo:

Pozvani ste na sud sutra ujutro zbog navodnog ubojstva Borisa Geriona. Tužitelj Ivan Thous zahtjeva kaznu suspendiranja iz ove škole ZAUVIJEK!

Zapanjeno sam gledala u pismo.
"Mel sto je?"upitala me je Emma.
"Pozvana sam na sud1 Moguća kazna mi je suspendiranje zauvijek!" rekla sam.
"Joj Mel! Glavno je da imas odvjetnika!"rekla je.
"Ali ja NEMAM odvjetnika"rekla sam.
"Imaš mene!"rekla je.
Ukratko sam joj ispričala sve što se dogodilo. Ujutro me je čekao težak dan...
************
UJUTRO
************
Bila sam obućena u naj ljepše odjelo što sam imala. Emma me je pratila brzim korakom. Došli smo u prostoriju gdje bi se i inaće odvijale kazne. Ušle smo zajedno. Kad smo ušle zajedno smo sjele na mjesto predviđeno za nas. Imala sam tremu kao nikad u životu. Bojala sam se. O ovom danu mi je ovisi cijela moja budućnost.
"Možete sjesti"rekao je Dumbledor.
"Tuženik može iznijeti tužbu"rekao je.
Dumby je izgledao tako smiješno u onom crnom odijelu. Da se ovdje nije radilo o mojoj budućnosti smijla bih se do suza. Ali nisam se smijala.
"Ovom tužbom tužim Melissu Nadiu Jasmin Potter za ubojstvo Avadom maloljetnom Borisu. Tražimo najstrožu kaznu izbacivanje iz njezine škole."rekao je Ivanov odvjetnik.
"Ima li tuženik što za dodati?"upitao je Dumby.
"Mislim da je sve rekao moj odvjetnik!"rekao je Ivan.
"Dobro. Obrana recite što imate za reći."rekao je Dumby.
"Hvala časni suče. Dakle u potpunosti odbijamo tužbu. Tužena nije imala kontrolu nad svojim štapićem. Izrekla je čaroliju Hercule, ali je štapić učinio Avadu. Časni suče to je sve što imam zareći."rekla je.
Oduvijek sam znalada će Emma jednog dana postati poznata odvjetnica. Bila je vrlo nadarena za to.
"Ima li tužena što za reći?"upitao je Dumby.
"Ne časni suče."rekla sam.
"Dobro možemo krenuti sa parnicom. Iznesite sve svjedoke."rekao je.
"Suče! Ja i moja stranka imamo jednog od svjedoka. Davida."rekla je Emma.
"Dovedite svjedoka molim vas."rekao je Dumby.
David je ušao. Sjeo je za mjesto za svjedoke.
"Stranke možete krenuti sa pitanjima."rekao je.
"Ja imam pitanje."rekla je Emma.
"Koju je čaroliju izrekla Mel kada ju je izvodila?"upitala ga je.
"Hercule."rekaoj je David.
"Jeste li sigurni?"
"U potpunosti."rekao je.
"Dobro a kako je moguće da je iz štapića izašla čarolija Avada?"upitala je Emma.
"Ne znam."rekao je.
"Ali časni suče ja znam!"rekla je Emma.
"Recite"rekao je Dumby.
"Netko je preko noći začarao Melin štapić te je predvidio što će se dogoditi."rekla je zapanjujuće Emma.
"Malo nam to objasnite gđice Emma"rekao je Dumby.
"Vidite, tu moć da vidite što će se dogoditi u budućnost jedino imaju dvije osobe u cijeloj školi. Jedna od njih je Mel. Za drugu ću vam malo kasnije reći. Ta osoba je znala da će Mel napraviti tu čaroliju te je napravio da umijesto te čarolije izriče Avadu. Sada ću vam reći tu osobu koja ima tu moć budućnosti. To vam je Ivan!"rekla je Emma.
"Emma zašto mi za ovo nisi ranije rekla?"šapnula sam joj.
"Nije bilo vremena."rekla je.
"Lijepa pričica gđice Emma, ali možete li ju dokazati?"rekao je Ivan.
"Oh dakako da mogu! Vidite nakon te čarlije imate jedan ogroman prišt na desnoj ruci. On ostaje jos nekoliko dana poslije čarolije. Ako budete imali taj prišt, nema sumnje vi ste krivac."Emma je prišla Ivanu i gledala ga je onim pogledom kojim me je uvijek izluđivao.
"Dobro kriv sam!"rekao je.
"Časni suče nemam više ništa za reći."nasmijala se je.
"Nisam mislila da će biti tako lako"rekla je.
Nasmijala se. I ja sa njom.
"Nakon ovog odlučujem da tužena nije kriva, i oslobađa se svih optužbi."rekao je.
Htjela sam iskočiti iz kože kad sam ovo čula. Zagrlila sam Emmu. Obje smo što prije htjele izaći odavdje. To smo i učinile. I drago mi je zbog toga.
**********
Navečer
**********
"Mel, Mel! Imam jednu jaaako lošu vijest"rekla je Emma sva u suzama.
"Što je Emma?"upitala sam ju.
"Moram ići u Francusku! Moja teta umire. Moja sestrična i bratić imaju samo tri godine i nema ih tko čuvati. Nemaju nikoga osim mene.Moram onamo otić i čuvat ih."rekla je Emma sva u suzama.
"Ali Emma! Kako ćeš ići u školu?"upitala sam ju.
"Ići ću u školu u Francuskoj."rekla je.
"To znači... više se nećemo vidjeti?"rekla sam. Suze su mi počele navirati. Nisam se mogla suzdržati. Plakala sam.
"Ne. Više se nikad nećemo vidjet kao školarke. Ali pisat ću ti svaki dan. Obećajem Mel."rekla je.
"I ja tebi Emma i ja tebi."rekla sam.
Taj dan je Emma otišla i više je nikad nisam vidjela. Nikada više......
--------------------------------------------------------------------------------
Evo napisala sam posljednji post o našoj Emmi.
Ponestalo mi je inspiracije. Ali eto vrijedilo je.
--------------------------------------------------------------------------------

Lutala sam po hodnicima…. Sama! Sama…. Ta riječ! Nisam je upotrebljavala već duže vrijeme, otkad sam upoznala Elle i Lisu. Pored njih nikad nisam bila sama. Nisam ih vidjela već nekoliko dana. Nestale su! Nitko od učenika nije znao gdje se nalaze. Zadnji put kada sam vidjela Lisu bilo je to onda kada smo provalili u Dianin kabinet. Pričala sam sa prijateljima.. Ali ja…. Kao da sam bila odsutna. Nisam bila ni mnogo bolja na satu. Učitelji su se pitali što je sa mnom. Dok sam doručkovala netko mi je prišao.
«Bok! Ja sam Victoria! Zovi me Vic! Nismo se još upoznale! Kako se ti zoveš?»upitala me.
«Melissa! Melissa Jasmin Potter!»rekla sam. Cura mi se svidjela. Bila je lijepo odjevena! Saznala sam da ima mlađeg brata, i da su se doselili tek sada u Europu. Bila je jako iskrena. Cura je super! Pitala sam se bili mi ona mogla pomoć?
«Vic, možeš li mi pomoć?»upitala sam ju.
«Naravno!»rekla je.
«Čuj, znaš Elle i Lisu? E pa nestale su. Sumnjam da ih je zatočila učiteljica Diana! U ovom razgovoru si mi bila rekla da se možeš pretvarati u životinju…. Bili mi mogla pomoć pronaći jedno mjesto u Zabranjenoj šumi? Emma mi ga je opisala, pa ga možda možemo pronaći zajedno?»rekla sam u nadi da mi povjeruje. Ne, nije mi vjerovala.. Gledala me kao da sam čudakinja. No na moje iznenađenje ona je rekla…
«Može! Uvijek sam za avanturu!»rekla je.
******
23:50
******
«Jesi spremna Vic?»upitala sam ju.
«Uvijek!»rekla je.
Obje smo se pretvorile u orla. I krenule u Zabranjenu šumu. Letile smo satima, ali nismo ništa našle.
«Već je vrijeme da se vratimo…»rekla je.
«Imaš pravo… Trebale bismo se vratiti!»rekla sam.
No tada sam nešto ugledala. Nešto je bilo tamo dolje.
«Vic vidi!»rekla sam.
Spustile smo se. Dolje su bila dva trupla… Lisa i Elle… Ležale su na podu nepomično…
Bile su ubijene Avadom… A na vratu im je bila isisana krv!
«Tko je to mogao napraviti?»upitala me je Vic.
«Ne znam! Samo znam da je bio iz porodice vampira!»rekla sam zamišljeno……
*********
Sutra ujutro
*********
Danas nisam mogla razmišljat. U svim novinama bili su natpisi »Dvije petnaestogodišnjakinje pronašle u Zabranjenoj šumi dva trupla ubijena Avadom! Nitko ne zna ko je sumnjiv!»
Nisam mogla vjerovati da se to dogodilo! Nitko nije na nikog sumnjao! Ali ja jesam. Znala sam da je to napravila Diana. Ali nisam smjela ništa reći! Jer kad bih rekla znali bi da sam po noći provalila u učiteljev kabinet, i bila bih suspendirana! A to mi se nebi smjelo dogoditi!
Doručkovala sam. Prišla mi je Emma.
«Ni ti nisi mogla spavat?»rekla je Emma
«Ni najmanje! Ne nakon onog prije…»rekla sam. «Nego Emma, nisi li i ti iz porodice Vampira?»upitala sam je tek se sada sjetivši.
«Da jesam!»rekla je.
«I da ti maš neku žrtvu, recimo, biš li ih ti prvo ubila Avadom, ili biš im prije isisala krv?»upitala sam ju.
«Pa, ovisi…. Vampiri nikad ne jedu mrtvu žrtvu! Zanima te za Elle i Lisu, zar ne?»upitala me je.
«Da.. Nedostaju mi…»rekla sam.
«Čuj, znam da ti je teško, no ima i puuuno strašnijih stvari od toga!»rekla je.
Emma je oduvijek saznala sve prije svih! Oduvjek sam se pitala kako joj to uspijeva?
«Ti znaš Michaela? Ma normalno da znaš! Dobro, uglavnom njegova sestra i mama su poginuli u prometnoj nesreći, dok mu je bilo samo 6 godina! Tada mu se otac oženio za neku zlobnu ženu koja je mrzila Michaela! Otac je ubrzo nakon toga umro, a Michaela od tada nitko nije odgajao. Kada je došao u ovu školu, uvijek je bio nesretan. Sreću je valjda pronašao u sportu!»rekla je.
Ja sam uzdahnula. Nisam o ovome imala pojma!
«Emma kako ti uvijek sve prva doznaš?»upitala sam ju.
«Lijepo!»rekla je brzo.
Tada nam je prišla Vic.
«Ej Vic! Evo da vas upoznam! Ovo je Emma! Emma ovo je Vic!»rekla sam.
«Drago mi je!»rekla su obje u isti glas!
«Ona mi je bila pomogla jučer! Vic jako sam ti zahvalna!»rekla sam.
«No problems!»rekla je.
Odjednom mi je prišao Dumbledor.
«Melissa Jasmin Potter! Moram sa tobom hitno razgovarati!»rekao je.

---------------------------------------------------------------------------------
Eti da vam se malo javim. Znam, znam da mislite da nisam dovršila post, ali ostatak pišem u drugom!
Et ak ste primjetili ponestalo mi je inspiracije...! Al et tak da napišem nešto...
Bye-bye!!!!
--------------------------------------------------------------------------------
And that is my day!!!

Duboko sam se zamislila… Dumbyeve rijeci odzvonjavale su mi u usima.
«Melissa ides onda sa mnom?»upitao je.
«Oh, da!Naravno!»rekla sam.
Oh ne! Opet se pojavilo! Počinjem mu čitati misli!

Prejaka je! Ništa ne možemo! Osim…..

Molim? Šta on pod time misli? Pokušala sam mu ponovno pročitati misli, ali bezuspješno! Vidjela sam samo tamu, tamu koja je bila u njegovoj glavi! Išli smo hodnicima. Poznavala sam ovaj put. Taj put je vodio do Dianinog kabineta! Što ćemo mi tamo….
«Dobar dan Mel!»rekla je Diana.
«Dobar dan!»rekla sam, pokušavajući napraviti neki osmjeh na svom licu.
Bilo je nekoliko učitelja ondje. Svi pogledi bili su upućeni meni.
«Oprostite ravnatelju, ako smijem pitati, zašto sam ja ovdje?»upitala sam što ljepšim tonom.
«Imamo jako loše vijesti Mel… Michael je nestao.»rekao je Dumby.
«Ha-ha, jako smiješno recite mi STVARNO zašto sam ja ovdje! »rekla sam.
«Melissa, stvarno, Michael je nestao, nema ga već nekoliko dana!»rekli su.
«Ne, ne! To nije moguće!»rekla sam.
Pogledala sam uokolo. Počelo mi se vrtjeti u glavi. Zadnje što sam uspjela vidjeti, prije nego što sam pala u nesvijest, bio je opaki smijeh… Zloban smijeh na Dianinom licu!
*****************
Nekoliko sati poslije
*****************
Probudila sam se u bolnici. Ništa nisam vidjela… Izašla sam van iz kreveta, iz cijele sobe.
Na hodniku sam vidjela samo jednu osobu… Približila sam joj se. To je bila neka plava djevojka.
«Bok»rekla sam.
«Oh, bok!»rekla je.
«Tražiš nešto?»upitala sam ju.
«Ma ne! Malo mi je dosadno pa sam izašla iz sobe.»rekla je.
«I ja isto!»rekla sam.
«Kako se zoveš?»upitala sam ju.
«Rebecca, Rebecca Hudson»rekla je tim jako lijepim glasom…
«Drago mi je! Ja sam Melissa Jasmin Potter!»rekla sam.
«Oh drago mi je!» rekla je.
«Čuj si možda vidjela nekog Michaela? Michaela Germy Diary Place?»upitala sam…
«Ne nisam…»rekla je.
Cura mi se jaaako svidjela! Bila mi je sasvim simpatična! Malo smo pričale po hodniku pa sam otišla natrag u bolnicu. Na putu sam vidjela Dianu kako izlazi prema Zabranjenoj šumi. Odlučila sam ju pratiti. Išla je nekim puteljkom. Dugo je hodala sve dok nije stala! Tada sam vidjela nekog ispod drveta. Bio je to Michael! Nisam se mogla suzdržati!
«Avada Kadavra»rekla sam.
Diana je pala na pod. Bila je mrtva. No i nije me bilo baš briga što ću sa njom! Potrčala sam prema Michaelu. Još je bio živ! Ne sjećam se kako sam ga dovela do škole! Samo se sjećam da sam ušla u Dianin kabinet i napisala poruku:


Nisam više mogla izdržati sa tom zločestom djecom!
Otišla sam i neželim više raditi u ovoj školi!
Dajem otkaz!
Vaša Diana!

Otišla sam u bolnicu. I zaspala. Kao da se ništa nije dogodilo večeras!
********
Drugi dan
********
Probudila sam se. Izašla sam iz bolnice. Išla sam na doručak. Michael je bio ondje.
«Ej Michael!»rekla sam.
«Ej Mel!»rekao je.
«Hvala što si me spasila! I što si ubila Dianu! Ionako mi je išla na živce!»rekao je.
«Da! I meni je već dosadila!»rekla sam.
«Draga djeco»Rekao je Dumby. Govorio je na mjestu na kojem bi uvijek govorio kada nam nešto važno treba reći!
«Kao što znate dijeco, Učiteljica Diana je dala otkaz, idošla je nova učiteljica. Djeco predstavljam vam Gđicu. Storm!»rekao je.
«Oh ne! To ne može biti istina!»rekao je.
«Michael! Što ti je?»upitala sam ga.
On mi nije odgovorio! Otišao je bez i jedne riječi…..
--------------------------------------------------------------------------------
Post je malo dug, ali spojila sam dva posta! Stari i novi!
PuShA!
--------------------------------------------------------------------------------

Kao i svakog jutra probudila sam se. Iako mi se nije dalo ići na nastavu išla sam. Pogladila sam svoju malu sovu Lucressiu i obukla se.Uf zaboravila sam! Lucressiu ne mogu ostaviti samu! Premalena je! Ali povest ću je na nastavu.... Nitko neće primjetiti!
*****
Nastava počinje
*****
U učionicu je ušla nama svima poznata učiteljica Diana. Ona je bila jedna od najgorih meni poznatih učitelja... Ah kako je mrzim! Uvijek ima neki pik na mene. Daje mi loše ocjene iako ih gotovo nikad ne zaslužim. Ako ikoji predmet mrzim, onda je to ovaj!!!! Ajoj! Moja sova se sova počela glasati!
"uuu-uuu"glasala se sova!
"Ko se to zabavlja na mom satu?!"upitala je Diana.
Svi pogledi upućivali su u mene. Svi su me promatrali. Ne kužim kako ikome ova učiteljica može biti draga? Mislim znam da je voli većina škole, ali.... ah kak je mrzim!
"Onda Mel! Tko bi to mogao biti?"upitala me je.
"Evo učiteljice,...ovaj... to mi je neka navika iz djetinjstva! Stalno se tako...ovaj... glasam!"Smislila sam što sam brže mogla. Molim?! Što sam ja to sada rekla? Da se tako glasam? Ah Mel i ti se još čudiš što ti se cijeli razred smije!
"Oho-ho. Što mi imamo ovdje?"upitala me je učiteljica.
Iz moje torbe izvirila je Lucy(Tako sam je zvala).
"Mlada damo! Ostat ćeš u kazni u mom kabinetu, a sova će postati moje trajno vlasništvo!"rekla je odlučnim tonom.
"Ali učiteljice! Ne možete mi to učiniti! To je, ona je moja najdraža prijateljica! Ne možete mi to učiniti!!!"rekla sam sva u plaču.

"Mogu i hoću!!"rekla je.
Istrčala sam na hodnik. Velike suze klizale su mi po mom obrazu. Nije me bilo briga hoću li dobiti jednicu iz tog predmeta ili ne. Sada nisam mogla razmišljati.
Odjednom sam se sudarila sa nekim.
"Oh Davide! Sorry nisam te vidjela!"rekla sam.
"Ma dobro je! Ali zašto nisi na satu?"upitao me je.
"Diana! Oduzela mi je moju Lucy!"rekla sam.
"Nije valjda! Ne mogu vjerovati! Kako se usudila. Znaš što? Ovo zahtjeva osvetu!"rekao je.
"Osvetu? Imaš pravo."rekla sam.
***************
U dva sata
***************
U dva sata imala sam sastanak sa Ribljom kosti. Znam znam smiješno je. Tako smo nazvali našu grupu protiv zla i Diane. Na sastanku su se trebali pojaviti ja, Harry, Michel, David, Lisa,Emma i Elle. I svi su se pojavili osim....
"Gdje je Elle?"upitala sam.
"Ne znam! tražila sam je po cijeloj školi. Nije je bilo"rekla je Lisa.
"Dobro ste smislili plan?"upitao je Harry.
"DA! Dakle ovako idimo redom. Dakle do ulaza u Dianin kabinet nalazimo do zmija. Harry! Ti znaš pričati Parsleski! Pomoći ćeš nam da se probijemo kroz njih. Michel! Ti i David morate nam otvoriti vrata koja mogu otvoriti samo oni koji imaju kućnog ljubimca vjevericu! Dakle pošto idemo po noći Diana će sigurno spavati! Emma moraš joj ući kroz snove da saznamo gdje se nalazi Lucy!Lisa! Ti ćeš meni pomoć pretreživat kabinet!" rekla sam sve u jednom dahu. U dva i pol moram se naći u Dianinom kabinetu. Tako mi je ona makar rekla. Ups već sam trebala krenuti.
"Bok društvo! I ne zaboravite! U 24:30 kod Dianinog kabineta!"rekla sam.
Nalazila sam se ispred njega.Pretisla sam zvono. Njezin kabinet je imao neobičnu zaštitu. To još nigdje nisam vidjela. Kada bih pretisla zvono, trebala bih pustiti svoj glas. Tada bi se otvorila kamena vrata. Kada bih ušla u njih prolazila bih kraj zmija. Poslije moram proći kroz vrata koja se inače može ući samo sa vjevericom! Tada sam ušla.
"Bok Melissa! " rekla je Diana.
"Dobar dan učiteljice."rekla sam.
Bilo mi je neobično biti ovdje. Još nikad nisam bila tu.
Razgledavala sam slike. Primjetila sam ih puno.
"Sjedni Melissa. "rekla je.
"Učiteljice ja doista nisam htjela to učiniti! Ja..ja nisam mislila! Nisam znala da mi je bila u torbi."rekla sam.
Mirno sam sjedila čekajući da nešto progovori. Ali baš naprotiv ona je šutila i promatrala me.
Počela sam čuti njezin glas kako prošapćije"Misli se izvuć! Ali neće uspijeti!"čula sam.
"Učiteljice ja se ne namjeravam izvući samo,ovaj želim vratiti svoju Lucy!"rekla sam.
"Molim Mel?"upitala me je.
"Upravo ste mi nešto rekli!"rekla sam. Ajoj sad sam se sjetila! Ja joj mogu čitati misli! To sam vjerojatno sada i učinila.
"Onda Mel nisam nista rekla!"rekla je.
"Ma uciteljice, valjda je to od stresa! Ja vam naime, jako sam emotivno vezana za nju i ponekad cujem glasove..."uf samo sam to mogla smisliti. Vidjela sam da mi nije povjerovala.
"Gledas slike?"upitala me je.
"Da imate ih mnogo!"rekla sam.
"Evo ti malo razgledaj, a ja moram ici u sobu po nesto."rekla je.
Tada sam na kaminu Ellin sal. Njezin omiljeni sal radio je na njenom kaminu! Sto se to ovdje događa? Tada sam vidjela na kaminu i krletku u kojoj je prije bila sova!
"O moj Bože! Samo da to nije bila Lucy!"rekla sam si.



Tada je Diana usla. Svojim iritirajucim hodom me izludila! Njezine crne i jeftine štikle i njezin vec staromodan crni kostim mi vec ide na zivce!
"I Mel, kako ide?"upitala me je.
"Dobro! Hvala na pitanju!"rekla sam. Mislim ko je ona da mi nesto prica? Ukrala mi je sovu i jos ocekuje da joj kazem kako sam?! Mislim stvarno na ovom svijetu postoji svakakvih ljudi......
"Evo vrijeme je da odes, bilo mi je drago"rekla je.
"Također!"rekla sam.
Molim?!Bilo joj je drago ukrast mi Lucy?! Mislim stvarno....
Eh mislim koji ljudi sve postoje u ovoj skoli.....
"Doviđenja!"rekla sam.....
*********
24:30
*********
"Riblja kost 1 prijam-prijam! Ste spremni?"rekla sam prićajući na toki-voki koje nam je dao David. Njegov otac radio je u nekoj bezjackoj trgovini.
"Spremni kao nikad u zivotu! "rekli su.
Bio je mrkli mrak. Jedva su bila neka svijetla na hodniku.
Bili smo kraj kabineta. Izvadila sam jedan kljuc.
"Mel sto je to?"upitao me je Michael.
"To je kljuc koji otvara sva vrata! Nasla sam ga neki dan u klaviru!"rekla sam.
Vrata su se otvorila. Ušli smo unutra. Pred nama su se pojavile otrovne zmije. Gledale su me njihovim krvavim ocima i pokazivale mi zube osrtim i krvavim, kao da me hoce ugrist. Harry je poceo pricati za zmijama. Bilo ga je cudno slusati. Zmije su odjednom pobijegle. Krenuli smo dalje kroz hodnik. Naisli smo na na vrata koja mogu otvoriti samo oni koji imaju vjeverice. Michael i David su uzeli svoje vjeverice i otvorili vrata. Usli smo u kabinet.
Bio je mrkli mrak. Emma je pocela ulaziti u snove Diani, a ja i Lisa isle smo traziti sovu. MORA biti tu negdje! Samo malo! Nesto sam vidjela. U kaminu je bila okamenjena sova. Sova Lucy! U mramornom kamenu, malo potpaljena, lezala je nasred kamina.
"Lucy!"zajecala sam.
"Mel, nasla si ju!"rekla je Lisa. Cim je vidjela Lucy, promjenila je izraz lica. Uff zelim joj sve najgore!!! Ali tada mi je nesto zapelo za oko.
"Lisa vidi ovo!"rekla sam.
Na kaminu je bila uokvirena slika Elle. Na slici je bila objesena krunica. Slika se nalazila tocno na mijestu gdje se je prije nalazio Ellenin sal! Lisa je cudno gledala sliku.
"Mel je li ovo...."upitala je.
"Da to je Elle!"rekla sam. Između slike bile su upaljene dvije svijece. Bio je to sablasan trenutak.
"Mel, imam dvije lose vijesti! Koju ces prvu?"Dotrcala je Emma.
"Paaa, moze prva losa vijest!"rekla sam.
"O.K. Prva je da Diana stalno sanja neko mjesto u sumi pored skole, i neko mjesto pokraj drveta pokraj kojeg je necije truplo."rekla je. Zagledala se je u Lucy.
"To je Lucy? Izgleda gore nego prije!"rekla je.
"Emma! Bas si zlobna! Pa normalno da je gore nego prije kad je okamenjena i izgorjela! Sreca sto znam jednu caroliju, koja ju moze vratiti u prvobitno stanje..... a koja je druga vijest?"upitala sam je.
"To da se Diana probudila!!!"rekla je Emma. Odjednom smo culi skriput vratiju. Ulazila je Diana! Svi su se skrili iza Harryevog ogrtaca, samo ja i Lisa nismo. Ja sam se sakrila u kamin, a Lisa se nije stigla nigdje sakriti.
Diana je usla..... Ugledala je Lisu. Tada sam zaspala..... i niceg se nisam sjecala. Samo znam da vise nisam vidjela Lisu...

Evo ljudi nisam dugo pisala jer nemam maštu.... Dakle to je razlog zašto se nisam javila mnogima. Evo svi koji želite ući u priču neka ostave:
Ime i prezime
Dom
Opis
Zahvaljujem i vjerojatno ću kad dobijem par tipova nastaviti sa pričom!

A do tada DOVIĐENJA!!!!!

P.S. Zahvaljujem koji su to već učinili.

Mirno sam prolazila hodnikom..... Sve dok mi nije prišla Petra. Tamara Petra Nicolas Christy!
"Bok kako si?"upitala me je.
"Dobro! Hvala na pitanju!"rekla sam.
"Čuj idem ja sad."rekla je.
"Da odi."rekla sam.
Mislim koji je njezin problem? Šta? Dođe mi ovdje i pita me kako sam? Mislim stvarno......
"Ej Michel!"rekla sam.
"Bok Mel."rekao je.
"Tražio sam te. Čuj Harry te nešto treba... Dođi brzo. "rekao je.
"O.K."Rekla sam.
Pratila sam ga uzastopce. Odjednom se ispred nas pojavio Harry.
"Bok ljudi!"rekao je.
"Bok Harry! Šta ima?"upitala sam ga.
"Puno toga! Ljudi, brzo, pratite me!"rekao je.
Trčali smo hodnicima. Odjednom se je pod počeo rušiti. Nisam se mogla zaustaviti. Svi troje smo pali u neku mračnu prostoriju.
"Harry što je ovo?"upitala sam ga.
"Evo ovo sam vam htjeo pokazati"rekao je.
Soba je bila od mramora. Bila je sva u tami tako da nismo mogli puno toga vidjeti. Prostorija je bila velika. Sadržavala je samo policu knjiga, jedan radni stolić, staru stolicu, ormar, neke igračke i koljevku.
Prolazila sam pored igračaka. Na jednom od njih pročitala sam "Za našeg najdražeg sina Voldya."
Nisam mogla a da se ne nasmijem. I još je pisalo"Tvoji prijatelji Villagesi!" Kak smiješno! Poznato mi je to prezime! Tada mi se je obratio Michel.
"Ej Mel vidi što sam pronašao!" Dignuo je jednu prelijepu gitaru.
"Vau kak je dobra!"rekla sam.
"Poslušaj ovo!"rekao je.
Počeo je svirat prelijepe pjesme! Kako romantično! Odsvirao je pjesme koje su bile pre-li-je-pe!!!
"Michel to je predivno!"rekla sam.
"A odkad ti znaš svirat?"upitala sam.
"Mah počeo sam svirat sa 6 godina!"rekao je.
"Sve dok se nije pojavila ta glupa nesreća"rekao je.
Kakva nesreća? Znala sam da su njegovi rastavljeni i da ima dvije sestre i jednu polusestru i polubrata. Ali za neku njegovu nesreću nisam znala! Michel nikada o tome ne govori.
"Kakva nesreća?"upitala sam i probila šutnju.
"Što te je briga Mel? Pusti me na miru!"rekao je.
"O.K. Samo me je zanimalo. Ne moraš biti takav!"otrčala sam u drugi kraj sobe. Odjednom mi je palo napamet da kažem riječ "Aques li esteresta". Čim sam je izgovorila pretvotila sam se u orla. Bila sam nevjrojatna. Smeđo-bijele boje raširenih krila, letila sam po prostoriji. Odletjela sam i izašla van. Natrag sam se pretvorila u čovjeka. Odjednom se pojavio David. David Lukas Percious James. On je bio naj ljepši dečko u školi. Od jednom mi je prišao.
"Bok."rekao mi je.
"Bok!"Ne mogu vjerovati da pričam sa Davidom!
"Još se nismo upoznali. Ja sam David Lukas Percious James Za prijatelje David!"rekao je.
"Ja sam Melissa Jasmin Potter"rekla sam zamuckivajući.
"Idem sada nadam se da ćemo se još vidjeti! "rekao je.
Itekako namjeravam da ćemo se još vidjeti! Tada je mirno otišao.
Vidjela sam neki klavir nasret hodnika. Odjednom mi je pala na um neka riječ. Možda je to bila još jedna čarolija! Ali ja to moram znat!
"Lucius le forme la tias"rekla sam.
Pretvorila sam se u vodu. Išla sam usred hodnika. Neka sila privlačila me je klaviru. Ušla sam u njega. U njemu je bila neka pikula, note, pismo i ključ. U pismu je pisalo
"Na ovom mjestu ima jedna čarolija i dvije vrijedne stvari. Čarolija je za glazbu koja ušima svira, ključ je za vrata neotvorena, i jedne note koje moj život skrivaju."pisalo je crvenom tintom, kao boja krvlju. SSve sam uzela i izašla iz klavira. Htjela sam malo nešto odsvirat na klaviru. Neka ptica preletjela mi je iznad glave. Raširenih usta, od straha pikula mi je upala u usta. Bilo je ogavna okusa.
No dobro sjela sam za klavir. I počela nešto bez veze svirat. Odjednom pjesma koju sam svirala bila je prelijepa, nisam znala da to mogu... Neki prvašić prolazijo je pored mene.
"Odlično sviraš!"rekao je."To si negdje učila?"upitao me je.
"Ne, nikada gotovo u životu nisam bila za klavirom"rekla sam. Začuđeno me je gledao.
"Onda si doista prirodno nadarena!"rekao je.
"Usput"rekao je"Jesi li možda vidila moju sovu?"

Rano je jutro. Porbudila me je jaka kiša što je padala na moj prozor. Odjenom su me počela boliti leđa. Bili su to neizdrživi bolovi.
"Emma diži se!"rekla sam.
"Mel što je?"upitala me je pospanim tonom.
"Molim te pogledaj mi leđa! Imam jaaako velike bolove!"rekla sam.
"Mel na leđima imaš jednu veliku tetovažu!"rekla je Emma.
"Kakva je?" upitala sam je.
"Tri su zmije koje čine krug i pokušavaju se ugrist. U krugu je orao!"Rekla je.
"Ajme majko što mi se događa?!"upitala sam ju.
"Mel ovo je možda dobro, a možda loše. Dobivaš novu moc!"Rekla je.
"Šališ se? Dobiti novu moc je vjerojatnost 1 na prema 10000000000000 možda i vise!"rekla sam.
"Ja mislim da si ih čak dobila nekoliko!"Rekla je Emma.
"Ma nemoj što bi to moglo značiti?"upitala sam ju.
"To bi moglo značiti.......Mel što je ovo?"upitala me je.
"Koje?"upitala sam ju.
"Pojavljuju se slova, mislim da su na latinskom"rekla je.
"Čitaj Emma što piše? Znam nešto malo latinskog!" rekla sam.
"Siam peocesus cloesues hecues lauida, julies, pericus e ticusel. E un lariscone louno herlllomekus, e isa nuentes."Pročitala je Emma.
"To bi trebalo značiti: Četiri moči ćeš dobiti jer si jedna od izabranih, prva moć je sluh kroz zidove, druga teleportacija, treća moć transalakcije i četvrta moć pretvaranja u orla."rekla sam.
"Translakcija? Što je to?"Upitala me je Ema.
"Ovo!"Pokazala sam prstom na kauč i njega premjestila u drugi dio sobe.
"Cool! Možeš premještavati stvari. Kad već to možeš, plz digni krevet, pao mi je češalj odoiza! "


Kasnije cu nastavit ovo pisat!!

Nova je skolska godina, i Mel se je vratilla u skolu. Nije vidjela Harrya i Michela cijelu godinu!Bilo je prelijepo opet doći u skolu, ona je Mel vise znacila i od svoga doma! Setala se je hodnicima,sve dok nije vidjela poznate osobe....
-Harry!!!-rekla sam.
-Mel nedostajala si mi!!-Rekao je..
-I ti meni Harry, i ti meni....-rekla sam mu to u suzama.
-A mene si zaboravila-cuo se poznati glas.
-Michel!!-rekla sam i zagrlila ga.
-Kako si?-upitao me je.
-Dobro-rekla sam.
-Dođi moramo u razred, ucitelj je rekao da moramo na hitan sastanak.-Rekao je Michel, pokusavaljuci oponasati naseg ucitelja.
Ove godine dobili smo novoga ucitelja. Zvao se doista cudnim imenom-Hellnicky. Mi smo ga samo zvali Nicky. Ali to nije bilo sve novo ove godine! Doslo je puno novih ucenika. Jedne od njih bile su:Petunia Antoni Staines, Mariana Maria Britany, Verione Petra Villages, Deanna Chloe Magnes, Lucressia Lisa Zunia, Ivona Dijana Parkes i Elleonora Christtina Leione.Ove godine je bilo natjecanje u grupama. Pravila su bila da svaka grupa mora imati po sest clanova. Natjecat ce se sve grupe i koje budu najbolje prosla sve kate gorije dobiti ce za nagradu nesto jako vazno. Iako nitko nije znao sto svi su se htjeli natjecati.
Usli smo u razred i ucitelj je poceo pricati.
-Kao sto svi znate za tjedan dana ce se odrzati natjecanje u grupama. Volio bih vam reci pravila. Dakle tamo ce biti sest kategoria. Jedna ce biti kvizovi, druga ispiti, treca metloboj, cetvrta izazov, peta Pravljenje izuma carolijama i sesta najvaznija borba. Dakle svaki ce clan biti jedan od odabranih. Ja djeco nikoga ne prisiljujem ali bilo bi lijepo da se svi prijavite.-Rekao je i tada je zazvonila zvono i svi smo se razisli.
-----------------------------------------------------------------------------------------------
Ah nadam se da vam se sviđa ovo sam nesto na brzinu zbrckala nisam znala sto...... To je ipak istiniti događaj koji se jos prije dogodio.... Mah ne znam sto jos napisati... Eto to je to a sada nastavimo pricu...hehe.
-----------------------------------------------------------------------------------------------
Usla sam u zenski wc, i otisla u kabinu i zakljucala sam se. Ali tada sam cula glasove.
-Joj ona Mel je zbilja dosadna.-rekla je jedna osoba.
Mel joj je prepoznala glas, to je bila Verione, pricala je sa Mariom!!!
-Da cijelo vrijeme je samo sa Harryem i Michelom, kao da nema prijateljicu... Zbilja je zalim. Zapravo ne zalim nju nego njega!-rekla je Maria.
-Da i tebi se on sviđa? E pa on je zbilja zgodan ne vidim sto on vidi u njoj... Ona ima tako dugu kosu i dobra je ucenica pa zbilja tko takve voli?
-Rekla je Verione. Zbilja sam ih mrzila iz dna duse!!!
-Ajme ona Elle(tako smo zvali Elleonoru skraceno)opet place samo zbog toga sto smo je malo uvrijedili da je ruzna.-Rekla je Maria. Molim?! Pa HALLO ona je najljepsa osoba koju sam ikada vidjela.
-Da a ona Lisa je stalno na njezinoj strani-rekle su!
Nisam znala da bi Lisa mogla bilo koga braniti. Zbilja to je super a ja mislila da ona nikog ne bi nikada branila! O.K. prevarila sam se kod Lise i Elle ali kod ostalih ocigledno nisam.
-Cuj imam ideju. Njima cemo se osvetiti tako da cemo se prijaviti na ono natjecanje i reci im da smo ih prijavili a na dan kada bude natjecanje reci cemo im da smo ih zaboravili i onda nece imati nikoga skim bi se mogle udruziti.-Rekla je Verione.
-Da mudro, ali ko ce ih zamjeniti?-Upitala je Maria.
-Pa Michel! On jos nema grupu i sigurno ce pristat. A mozemo i Harrya staviti u grupu!-rekla je i naglasila sve to sa kricavim glasom.
Mel je sve to cula i izasla iz kabine.
-E ne necete! Necete to uciniti jer cu vas otkriti.-rekla je Mel dereci se iz petnih zila.
-Mel ne mislimo sve to ozbiljno. To smo se samo salile!-rekle su.
-A da? Da vidimo sto o tome misle ostale vase frendice!!-rekla sam i izasla iz kupaonice.Otisla sam na hodnik i vidjela ondje mnogo ucenika kako su se okupili oko nekoga. Vidjela sam Emmu.
-Emma sto se dogodilo?-upitala sam.
-Ma nista posebno, vrijeđamo Elle.-rekla je to tako mirno da ju se je Mel pocela bojati.
-Nista posebno?! Nista posebno?! Pa kako mozes biti takva?! Sto ti se dogodilo Emma? Pa kako bi tebi bilo da tebe tako vrijeđaju najbolji prijatelji? Emma zbilja nisam to ocekivala od tebe!!!-Rekla sam i otisla do Elle.
-Elle dođi.-rekla sam joj i pruzila ruku. Bilo je grozno gledati je takvu. Sjedila je na hladnom podu naslonjena na zid sa suzama u ocima, onim inace rumenim obrazima bilo je sve blijedo i puno suza.
Elle mi je dosla i primila me za ruku. Progurale smo se pored mnostva ucenika koji su gledali u nas. Kada smo se malo udaljile srele smo Lisu.
-Elle sto ti se je dogodilo? Trazila sam te po cijeloj skoli!-rekla je Lisa.
-Elle sada ne moze govoriti ali ja cu vam nesto rec. Molim vas ne vjerujte svojim frendicama. Rekle su da ce vas prevariti u grupama. Morate mi vjerovati!-rekla sam u nadi da ce mi povjerovati.
-Dobro ,dobro, vjerujemo ti! Ali sada nam reci kako se ti zoves?-Upitala me je Lisa.
-Melissa, Melissa Jasmin Potter.-Rekla sam.
-A to si ti! Cula sam za proslogodisnju nesrecu! Grozno mi je sto su ucenice ove skole umrle!-rekla je Lisa.
-Ne one nisu umrle, Lisa! One su ubijene!! I to ih je iznevjerila njihova najbolja frendica, a to bi se moglo dogoditi i vama!!!-Rekla sam i otisla u svoju sobu.Michel!! Zaboravila sam na njega! Ne smije pristati biti u grupi sa onim curama!!
Izasla je iz sobe i sudarila se sa poznatom osobom.
-Michel!!-rekla sam.
-Da ja sam!-rekao je
-Cuj Michel moram ti nesto reci! Ove nove cure pitati ce te da li hoces biti sa njima u grupi a ti ne smijes pristati!-rekla sam u jednom dahu.
-A zasto?-upitao me je. Ja nisam znala sto da mu kazem jer ako mu kazem istinu misliti ce da sam zacopana u njega.
-Hm zato sto...sto.... Htjela bih da ti budes sa mnom u grupi!-rekla sam. To je bilo prvo sto sam se sjetila reci.
-Sto stvarno? Oh hvala Mel sada si me zbilja obradovala. Zbilja mi je drago! Ucemu cu ja sudjelovati?-Upitao me je.
- u..U hm ti si jako dobar sportas i imas jake mišiće mozes sudjelovati u metlobojju!-rekla sam. Pa kada je o tome zbilja razmisljala vidjela je da je to zbilja dobra ideja.
-A tko ce sve biti sa nama u grupi?-upitao me je.
-hm ja, ti, Harry, Hermi i.....Lisa i Elle.-rekla sam.
-Zbilja? Super! Za sto ces ti biti?-upitao me je.
-ja cu biti za...izazov!-rekla sam znajuci da ja volim izazove.
-Harry ce biti u borbi sa carolijama, Hermi za kviz, Elle za projekt a Lisa za ispit!-rekla sam.
-Sorry ako ti postavljam previse pitanja,ali sam zbilja uzbudjen!-rekao je!
-Oprosti, ali sada moram ici do Lise i Elle da se dogovorimo oko detalja-rekla sam.
-----------------------------------------------------------------------------------------------
Ljudi zbilja sam se potrudila za ovo. uh Moram se potrudjeti, ne znam sto dalje napisat... Nista evo nastavak nastavlja.
-----------------------------------------------------------------------------------------------
Na hodniku sam srela Lisu.
-Ej Mel zasto si onako pobijegla? Sorry ako sam ti spomenula bolnu temu ali zbilja nisam mislila sto ti reci.-rekla je.
-Ma nista one su mi bile zbilja dobre frendice pa sam malo svik-svik kada mi njih spomenu. Ali nesto sam te htjela pitat. Ovaj biste li htjele ti i Elle biti sa mnom u grupi?-upitala sam je.
-Da naravno! Cuj zbilja si pomogla Elle kada si je odvela iz sobe. A ja sam te bas namjeravala pitati isto ono sto si i ti mene sada.-rekla je u smijehu.
-Ja bih htjela biti u ispitu a Ella u projektu, upravo je pocela raditi na njemu!-rekla je.
-Super. Ja cu biti uizazovima, a Harry u borbi sa carolijama, a Michel u metloboju!-rekla sam.
-Super! I Michel je sa nama? Sve bolje i bolje!-rekla je.
-Moram sada ici do Harrya da se dogovorimo oko detalja!-rekla sam.

Otisla sam u Harryevu sobu. Odjednom sam osjetila udarac.
-Joj Mel to si ti!-rekao je poznat glas.
-Da ja sam Harry! Sto si mi ucinio?-upitala sam ga.
-Ma ovaj ništa, samo maaaaaala carolija-rekao je.
-Kakva Harry, znas da ne volim iznaneđenja!-rekla sam.
-Ma samo obican Preffecituss-rekao je
-Obican sto? Nije li to latinska rijec za promjenu...ovaj...-rekla sam.
-Da za promjenu spola.-rekao je.
-Harry ubit cu te! Ubit cu te kako te niti majka rođena nece prepoznati!!!-rekla sam.
-Daj Mel biti ces musko samo jedan dan. Ups Mel vec si se pocela pretvarati!-rekao je.
-Dobro steta je ucinjena, ali ja sam musko!-rekla sam.
-Dobro Mel evo protucarolije.-rekao je.
Odmah me je pretvorilo u zensko.
-Cuj Harry ovaj.... hoces biti sa mnom u grupi za natjecanje?-pitala sam ga.
-Ovaj normalno, samo.... Hm vec su me pitale ostale cure i ....-rekao je.
-Harry ne smijes pristati. One su te pitale samo zato da se osvete meni!-rekla sam.
-Jesam te! Nije me nitko pitao samo sam gledao tvoju reakciju!-rekao je u smijehu.
-Harry ubit cu te!! Kako si mi to mogao uciniti?-rekla sam mu i bacila na pod.
Valjali smo se od smijeha.
-Znaci pristajes?-pitala sam ga.
-Pa naravno!-rekao je.